Dec 11, 2017 11:12 Europe/Sarajevo
  • Vedrana Rudan: Krvavi afterparti

Naša predsjednica je ovih dana u Njujorku rekla kako ne postoji “kolektivna krivnja”...

Piše: Vedrana Rudan

Naša predsjednica je ovih dana u Njujorku rekla kako ne postoji “kolektivna krivnja”. Gospođa je željela naglasiti kako u BiH jesu neki Hrvati klali Muslimane, palili im kuće, ubijali dječicu, masakrirali ih u logorima, možda je neka od silovanih pa ubijenih malih Muslimanki sanjala da će trenirati klizanje na ledu… Gospođa je željela naglasiti da su to radili “neki” i “oni”, a nikako “mi” . General Praljak je u čitavoj priči bio posebno nevin, da nije bio posebno nevin ne bi ispio otrov.

Stara priča naših političara. Ni ja ni nitko m o j  nismo ranih devedesetih naoružani do zuba puštali krv nevinim ljudima što nikako ne znači da se ne stidim činjenice da su tamo bijesno orgijali pripadnici “moga” naroda. Mogu pobjeći od odgovornosti ali ne mogu od užasa koji osjetim svaki put kad na fotografiji iz hrvatske “slavne” povijesti vidim kostur u koncentracijskom logoru u Dretelju.

Ta me slika proganja i proganjat će me dok budem živa. Zato jer sam kći, majka, baka. Netko je u BiH u ime mojih roditelja, u moje ime, u ime moje djece i unučadi silovao djevojčice, pa ih klao, pa bacao u jame pokraj puta u kojima su već ležala mrtva tijela nevinih ljudi.

U to su vrijeme u BiH gorjeli mnogi krovovi u moje ime, ljudi su u logorima pili vlastiti urin da ne bi umrli od žeđi, u moje ime, a onda bi im neki “Hrvat” kundakom razvalio glavu. U moje ime. Jesam Hrvatica, nisam odgovorna. Pa ipak, stidim se. I sramit ću se do smrti iako “nema kolektivne odgovornosti”.

Sutra će moj glavni grad postati koncentracijski logor za sve nas Hrvate i Hrvatice koji se stide. Država je nekakvim strašnim spodobama platila autobuse da bi tko zna iz kojih divljistana stigli u Zagreb. Naravno da će tamo biti i Zagrepčana i Zagrepčanki, nemojmo se zavaravati. U Hrvatskoj nisu samo “Rvatine” problem. Sve će im biti plaćeno. Ja ću im to platiti. I parkirališta i najam Dvorane Lisinski koja će sutra galopom ući u fašističku povijest Hrvatske. Pjevat će se u Dvorani i izvan nje u slavu zločina i zločinaca i zločinca. Svi će tamo biti za novo klanje spremni, ako Bog i Hrvati to budu od njih tražili. Ne znam što će od te rulje Bog ikad tražiti, ja, Hrvatica,  gnušam se i njih i njihovog generala.

Izrodi! Sutra nećete tuliti u moje ime, prekosutra nećete ubijati u moje ime.  Ni silovati nećete u moje ime. Vaš general, pravomoćno osuđeni zločinac, bio je čovjek koji je tražio da na onaj svijet bude ispraćen u miru. To je bila njegova posljednja želja. Svi vi koji ćete sutra biti tamo, svi vi fašisti i zločinci valjda ste i katolici? Ne kažem da to uvijek ide u paketu, često je išlo. Ako jeste katolici onda znate da se mora poštovati pokojnikova posljednja želja. I na generala ćete hraknuti opsjednuti mržnjom i potrebom da najstrašnije zločine prikažete kao borbu za jedinu vam Hrvatsku.

Još mi nije jasno hoće li se sutra u Zagrebu okupiti Hrvatska ili “Hrvatska”. Ipak, možda sam u krivu, nekako vjerujem da sutra ni u Lisinskom ni pred Lisinskim Hrvatske neće biti. Tamo će poput vukova žednih krvi zavijati nakaze u uniformama, mantijama i civilu spremne za Dom krenuti u nova klanja. Bespomoćna sam.  Iza njih stoji Država. Vlast. Sabor. Plenković i njegova razbojnička klika.

“Nema kolektivne odgovornosti”, reče ona u Njujorku. Nema je? Da je zaista nema netko bi sutra u mračnom, smrdljivom Zagrebu zapalio svijeću i pustio suzu za sve nesretnike koje pobiše zvijeri u čiju će slavu sutra pjevati zvijeri. Ni mene tamo neće biti.

BOJIM SE.

 

tagovi