Vjerska i narodna vladavina, deveti indeks islamske civilizacije iz ugla dvojice lidera Islamske revolucije
SAHARTV - Vjerska i narodna vladavina, deveti je indeks ili odrednica islamske civilizacije iz ugla dvojice lidera Islamske revolucije, rahmetli imama Homeinija i aktuelnog lidera ajetullaha Alija Hameneija.
Pitanje izgradnje civilizacije jedan je od globalnih ciljeva izvornog islama. Ovaj cilj je počeo formiranjem poslaničke vlade u gradu Božijeg poslanika, u Medini. Ovaj proces kroz historiju je zabilježio svoje padove i uspone, i s tim u vezi, formiranje Islamske revolucije u Iranu, dat je svjež dah u procesu izgradnje islamske civilizacije.
Izgradnja islamske ciivlizacije unazad dvije decenije pitanje je kojem je lider Islamske revolucije u Iranu pridavao veliku pažnju pozivajući muslimansku elitu i muslimanski narod da se pozabave ovom tematikom. Vladavina je pitanje koje se kroz ljudsku zajednicu provlači dugi niz godina, i ima svoje uporište dugo koliko traje i ljudska zajednica, odnosno čovječanstvo. Međutim, unazad nekoliko stoljeća, čovječanstvo osim Islamske revolucije u Iranu, nije svjedočilo vladavini zasnovanoj na vjeri a koja je proizašla iz objave i kompatibilna hakikatu ili Istini.
Vjerska vlast ili teokracija iz ugla rahmetli imama Homeinija znači zakonsku vlast. On je govoreći o vjerskoj vlasti rekao: "Cilj je da se u vlasti predstavi vladajućim islam i zakon islama...u islamu je vlast zakonska vlast. Čak vlast Božijeg Poslanika i vlast Emiru-l-Muminina je zakonska vlast. Dakle, taj zakon određuje Bog. U muslimanskim zemljama mora da vlada Božiji zakon i bez Božijeg zakona ništa drugo ne može da vlada.
U mišljenju lidera Islamske revolucije narod igra nezamjenjivu ulogu u islamskoj civilizaciji. On je pored elaboracije relevantnih indeksa ili odrednica političke škole rahmetli imam Homeinija narod imenovao kao relevantni faktor, koji je bio u centru pažnje rahmetli imama.
U političkoj školi rahmetli imama i aktuelnog lidera Islamske revolucije, ljudski identitet je i važan i onaj koji posjeduje čast, kao i onaj koji je moćan i poslovno kompatibilan. Rezultat vrijednosti i časti navedenog je u tome da narod mora igrati krucijalnu ulogu u upravljanju sudbinom čovječanstva ili jedne ljudske zajednice.
Stoga, teokracija u političkom mišljenju rahmetli imama, a koja je proizašla iz teksta plemenitog islama, zapravo je istinska teokracija, odnosno vjerska vladavina, dakle nije poput demokracije u Americi i njoj sličnima. Ovdje se ne radi o ispraznim parolama, obećanjima i poigravanja sa umovima naroda. Također, narod svojim glasom, voljom, htijenjem i vjerom bira svoj put i zvaničnike koji će ga predstavljati.
Lider Islamske revolucije vrhunac narodnosti vladavine rahmetli imama vidi u glasanju za ustavni zakon zemlje, odmah nakon pobjede islamske revolucije. On vjeruje da je glas naroda određujući faktor, i to zbog časti naroda, koji je posredstvom vjere, prepuštenim od svemoćnog Gospodara. U političkom mišljenju dvojice lidera Islamske revolucije vladavina naroda proizlazi iz teksta vjere.
