Kršenje ljudskih prava u Iranu: Tvrdnje s ciljem iranofobije
SAHARTV - Organizacija za ljudska prava je u svom 27 - mom godišnjem izvještaju koji obuhvata elaboraciju uslova ljudskih prava u 90 zemalja svijeta u 2016. godini, osvrnuo se i na položaj ljudskih prava u Iranu.
U ovom izvještaju se iznose tvrdnje o nepoštivanju civilnih i političkih prava, visoka stopa smrtnih kazni, posebno u domenu kriminala koji se odnosi na drogu i optužbe osoba koje posjeduju dvojno državljanstvo da špijuniraju za Zapad i tome slično.
U izvještaju se također Iran optužuje da navodno loše postupa prema vjerskim manjinama te za nepostojanje vjerskih sloboda te da su se sigurnosne snage, odnosno pravosuđe, pretvorili u glavne smetnje realizacije pravde u Iranu.
Izvještaji o ljudskim pravima UN-a i drugi organi povezani sa Zapadom sada već duži niz godina udaljeni su od ose činjenica ljudskih prava. U ovim izvještajima nema nikakvog ukazivanja o podršci koju tzv. pobornici ljudskih prava pružaju stvarnim kršiteljima ljudskih prava u svijetu.
Ovaj problem nije samo zbog toga što institucija ljudskih prava ima sasvim drugu definiciju u očima Zapada. Sa gledišta ljudskih prava Zapada zemlje također dijele terorističke grupe na dva dijela, na dobar i loš terorizam.U ovoj klasifikaciji, oni koji podmiruju njihove interese nalaze se na listi dobrih zemalja. Ona grupa zemalja koje se nalaze nasuprot zapadnoj politici i koji podrivaju zapadnu politiku te govore o kršenju ljudskih prava u tim zemljama, nalaze se na listi loših zemalja.
Primjera radi, Kraljevina Saudijska Arabija iz perspektive Zapada ne krši ljudska prava, jer podmiruje interese zapadnih zemalja. Drugi primjer je cionistički Izrael. Sa gledišta Zapada, Izrael koliko god činio zločine i ubijao Palestince te činio nesnosnim život palestinskom narodu u Pojasu Gaze, ne može kršiti ljudska prava.
Na tom fonu, izraelski zločini vlade koja je okupirala palestinsku teritoriju, svoja zlodjela pravda samoodbranom, međutim, palestinski borci koji kompatibilno Povelji UN-a legitimno se brane od okupatora, nazivaju se teroristima i opasnim momcima. Postoje i mnogi drugi primjeri koji govore tome u prilog.
Recimo, kada je SAD napao Afganistan i Irak i kada je okupirao ove dvije muslimanske zemlje te kada su počinjeni mnogi zločini protiv čovječnosti, ta zlodjela su nazvana borbom protiv terorizma.
Kada god SAD bombarduje neki narod i kada dođe do ljudskih žrtava, u najboljem slučaju američka vlada izda saopštenje u kojem kaže da je došlo do greške, čime se olako prelazi preko toga.
Još uvijek, svjetsko javno mnijenje nije zaboravilo raketni napad američkog razarača Vinses na iranski putnički avion, koji je oboren iznad Perzijskog zaliva za vrijeme nametnutnog iračko-iranskog rata.
Američka komanda je izdala naredbu kapetanu broda da otvori vatru na iranski putnički avion što je i učinio kada je poginulo preko 150 Iranaca. Za ovaj zločin, američki oficir koji je gađao avio dobio je počasnu medalju i danas esencija zapadne politike nije promijenjena.
Postoje mnogi primjeri nasilnog ponašanja američke policije prema crnačkoj populaciji. U porastu je diskriminacija, uskraćivanje osnovnih ljudskih prava Afroamerikancima. U porastu je rasizam koji je glavna nit formiranja i širenja terorizma i to iz zapadnog društva.
O svemu navedenom nema ni pomena u nedavnom izvještaju UN-a o ljudskim pravima. Činjenica je ta da se u današnjem svijetu institucija ljudskih prava koristi za političke ciljeve Zapada, a tzv. organi za zaštitu ljudskih prava usmjereni su ka tim ciljevima.
