SAHAR

SAHARTV – Predsjedavajući Komiteta za istragu umiješanosti Velike Britanije u vojnu agresiju na Irak 2003. godine ser Džon Čilkot (John Chilcot) u srijedu je, nakon 7 dugih godina, objavio izvještaj kojeg prati velika medijska pažnja u toj zemlji i svijetu.

Razlog formiranja Istražnog komiteta na čelu sa ser Džon Čilkotom je veliki pritisak porodica žrtava ove zapadne vojne invazije na zapadnoazijsku zemlju Irak i njihove tvrdnje da naredba tadašnjih britanskih vlasti za učešće u američkoj okupaciji Iraka nije bila legitimna.

Članove ove komisije je 2009. godine izabrao tadašnji britanskih premijer Gordon Braun i objavljivanjem ovog izvještaja postali su jasni neki obrisi i dimenzije britanskog učešća u američkoj vojnoj agresiji i invaziji na Irak marta 2003. godine.

Ovaj izvještaj je pripremljen u 12 tomova i sadrži oko 2,6 miliona riječi koje zapravo govore o ulozi Velike Britanije u stvaranju uvjeta za početak vojnog napada i kasnije višegodišnje okupacije Iraka, kao i nekim posljedicama ovog strašnog vojnog pohoda savremenog doba.

U jednom dijelu izvještaja, u fus-notama, ser Čilkat je objavio svoje zaključke koji kažu sledeće:

-Predsjedavajući ovog Istražnog komiteta ser Džon Čilkat je nakon višegodišnje analize zapadne vojne agresije na Irak zaključio da je tadašnji britanski premijer Toni Bler na par mjeseci prije početka vojnog napada na Irak marta 2003. godine američkom predsjedniku Džordž W. Bušu otvoreno poručio da će ga zvanični London pratiti u svim odlukama koje bude donio za Irak;

-Velika Britanija, odnosno njen premijer, je ignorisanjem diplomatskih metoda i nipodaštavanjem bilo kakvog mirnog načina i procesa za mirno rješenje ovog pitanja, učestvovala u agresiji na Irak;

-Prije agresije na Irak nisu izvršene potrebne pripreme i mjere, i bez validnih opravdanja je decidno tvrđeno da irački diktator Sadam Husein raspolaže sa oružjem za masovno uništenje koje predstavlja prijetnju sigurnosti Velike Britanije;

-Agresija na Irak je izvršena na osnovu nedovoljno jasnih informacija koje nisu bile ispitivane od strane bilo kojeg kredibilnog i validnog međunarodnog organa zbog čega te informacije nisu imale legitimitet da budu osnova za početak jedne vojne operacije tako velikih razmjera i stoga ove informacije nisu bile prihvatljive;

-Pridruživanje Velike Britanije vojnoj operaciji i agresiji na Irak, i to prije nego li su se zvaničnici uvjerili da sve mirotvorne aktivnosti i diplomatski pregovori nisu bile učinkovite, može se smatrati da nije bio pod pojmom "posljednja opcija";

-Velika Britanija u agresiji na Irak je otvoreno ignorisala kredibilitet i ovlasti Vijeća sigurnosti Organizacije Ujedinjenih nacija;

-Tadašnjem premijeru Toni Bleru je upućeno upozorenje da bi britanska vojna akcija i učešće u agresiji na Irak mogli dovesti do jačanja prijetnji međunarodne terorističke organizacije El Kaide protiv Velike Britanije i njenih interesa u svijetu;

-Bilo je mnogo slučajeva i primjera povezanih sa nekim temama koje su se trebale analizirati sa vladinim kabinetom i drugim državnim tijelima u Londonu, ali do toga nikada nije došlo;

-Agresija na Irak i posljedice tog napada su dovele do direktne smrti za oko 150 hiljada iračkih građana, međutim ovo nije konačna brojka i vjerovatno je ta cifra mnogo veća;

-Količina poteza i odluka britanskih vlasti nakon agresije na Irak nisu zadovaljavali potrebe niti su mogle biti zadovoljavajuća reakcija na mnogobrojne izazove i posljedice napada. Britanske vlasti su bile nesposobne i nemoćne u stabilizaciji, upravljanju i obnovi Iraka;

-Vojna uloga Velike Britanije u Iraku je okončana u uvjetima kada je bila daleko od zacrtanih i zadovoljavajućih ciljeva za ovako obimnu vojnu operaciju na početku 21 stoljeća, posebno u uvjetima kada u toj 2003. godini nisu postojali nikakvi validni dokazi koji bi govorili da irački diktator Sadam Husein predstavlja prijetnju koja bi se mogla u kratkom vremenskom intervalu provesti u djelo;

-Iako britanske vojne snage nisu raspolagale savremenim naoružanjem niti su raspolagale odgovarajućim vojnim vozilima otpornim na bombaške napade i bombe pokraj puta, pokazalo se da su ipak imale zadovoljavajuće vojne rezultate u ovoj operaciji, pa ipak britanske vlasti nisu uspjele da postignu ranije zacrtane ciljeve u ovoj agresiji na Irak;

-Odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije nemaju potrebu za stavom zvaničnog Londona da je to potrebno podržavati svim sredstvima jer su različiti načini određivanja interesa dvije zemlje.